★★★★★
Impotencija i depresija...
"Želim da podelim moje iskustvo sa ljudima koji se pitaju ima li nade za njih. Ovaj problem mi se javio u ranom pubertetu, sa mojim prvim seksualnim iskustvom. Bezazleni komentar devojke sa kojom sam spavao, naveo me je da pomislim: Pogrešio sam, Nisam to dobro uradio…. Odmah sam se obukao i otišao kući. Mladost, neiskustvo (tek sam završio osmi razred) neznanje o samom činu i njen komentar, učinili su od tog trenutka moj život agonijom. Nikada nisam imao problem da upoznam i osvojim devojku koja mi se sviđa, ali kad bi trebalo da pođemo u krevet ….. Trema, Strah od neuspeha, Mučnina, Nervoza, sve se to u meni preplitalo i dovodilo me do toga da sam postao nesiguran i povlačio se u sebe. Godinama sam hranio tu neman u mojoj glavi, danju i noću, u tolikoj meri da sam počeo da posmatram sex kao nešto neprirodno i loše za mene.
No, da skratim. Oženio sam se u 21-oj godini, imam dvoje zlatne dece, ali sex je i dalje za mene bio velika frustracija. Neuspeh, praćen novim neuspehom, prava katastrofa. Kako su godine prolazile osećao sam se sve gore i bespomoćnije. Bio sam poput biljke, nisam valjao ni samom sebi, a kamoli drugima. Ono što me je održavalo u životu, bila su deca. Međutim, zadnjih par godina moje psihičko stanje se toliko pogoršalo da je kao posledica došao razvod od žene.
Za sve to vreme, konstantno sam obilazio sve moguće specijaliste: urologe, psihijatre i psihologe tražeći lek za tu moju muku. Analize, snimanja, ispitivanja, skeneri i dopleri…. Krvi su mi izvadili toliko, da sam je prodavao bio bih milioner. Zaključak je uvek bio: Svi nalazi su u redu - Zdravi ste. A, ono glavno za muškarca - ne funkcioniše.
Kad sam video da od njih nema pomoći onda sam se okrenuo raznim babama i vidovnjacima, ali tek tu sam bio samo još jedna ovca u nizu za šišanje. Dotakao sam dno. Emotivno, psihički i fizički. Nisam se više ničemu radovao, samopouzdanje mi je bilo nula, noćima sam plakao kao malo dete. A, onda slučajnost (ili je tako bilo suđeno), naišao sam na Zoranov video i odmah ga pozvao. Ispričao sam mu moj problem, gde sam sve bio, šta sam sve pokušavao, a on meni: “Samo ti dođi rešićemo problem, nije to ništa strašno”.
Naravno da mu nisam ništa poverovao. Pa ja zadnjih 15 godina to pokušavam da rešim bez ikakvog uspeha, a on kaže nije to ništa. Ali, zakazao sam seansu i krenuo kod njega čisto da kažem sebi: eto i to sam probao.
Tog hladnog 22-og decembra, sećaću se dok sam živ, uzeo sam taj datum za moj drugi rođendan, jer tog dana za samo dva sata promenio se ceo moj život.
Seansa: prvih pola sata upoznavanje, priča o mom problemu i objašnjenje šta je to hipnoza. Ispočetka mi je bilo smešno, setio sam se filma: “Sećaš li se Doli Bel”. Sama seansa je trajala oko sat vremena. U tom prijatnom stanju mi se činilo da je prošlo samo 15-ak minuta, otvaram oči….. i osećam se nekako čudno rasterećen, smiren, non-stop se smeškam. U toku vožnje do kuće sam mislio: Ma nije to ništa, držaće me samo dok ne zaspim. Pošto sam lovac, sledeće jutro nedelja, budim se u 6 sati super raspoložen. Nešto neverovatno za mene.
Do tad su jutra za mene bilo najgori deo dana, ne zato što treba da ustanem, nego zato što počinje još jedan dan bez radosti i bilo kakvih očekivanja. Znači prva velika primetna promena. Ali, ja kao svaki dobri pesimista, dajem sebi fore da će me to proći do sutra. Kad gle čuda, na moje iznenađenje (a i onih koji me poznaju) promena traje li traje. Sastavio sam 10 dana super raspoloženja, a pri tom mi se ništa posebno bitno nije dešavalo. Ljudi koji me poznaju su me pitali: Na čemu si? Oči mi sijaju, vedar, nasmejan, raspoložen, željan života. Deseti dan od prve seanse otišao sam na sledeću. Tih 10 dana takvog raspoloženja i uživanja u životu, nisu mi se desili od detinjstva i vremena osnovne škole. Neverovatan osećaj, znaš da nemaš nikakav problem i jedva čekaš novi dan da svane da nastaviš da se smeješ i igraš sa drugarima.
Sledio sam sva Zoranova uputstva, a posebno ono da pazim kako formulišem svoja pitanja o samom sebi. Naučio me je kako se želje brzo i lako ostvaruju. Baš tako sam i radio. Sada svet oko sebe konstantno posmatram sa najvedrije strane i uživam u svemu. Smeh, ljubav, a posebno sex su moja svakodnevnica u kojoj uživam.
I da dodam još ovo za kraj. Dva meseca nakon seansi, dobio sam vizu za Australiju. Otišao sam tamo i u Sidneju upoznao ženu svog života i oženio se. Kako sam dobio vizu to ne znam, samo znam da već sedmi mesec slušam samo sebe, smejem se i uživam u životu… Baš onako kako mi je Zoran pre prve seanse rekao da će moj život izgledati.
Možda će sve ovo zvučati neverovatno nekome ko pročita ovu moju ispovest, dok traži rešenje za neki svoj problem. Na našu veliku žalost, život i mnoga loša iskustva su nas naučila da nikome ne verujemo. Ja lično sam se uverio u moć hipnoze i o tome mogu da pričam danima. Nekoliko seansi i realno gledano 'smešna suma novca' bili su ve što sam uložio, a vraća mi se nemerljivo. Još jednom, Zorane hvala ti za sve!"
Aleksandar P.